Rehabilitacija slušanja i govora predstavlja teoriju koju je potrebno potvrđivati, a ujedno i praksu, kao proces koji je u neprekidnom toku. Ona je istovremeno znanost (istraživačka djelatnost), struka, nastavni predmet, problem, princip i metoda. Neprekidno je treba dograđivati, i tragati za novim spoznajama. Gluhe i teško nagluhe osobe su najčešće od rođenja lišene sposobnosti čujenja i slušanja, a time i sposobnosti uspješnog govorenja, standardnim, oralno-glasovnim govorom, odnosno jezikom čujućih. U odsustvu sluha, promijenjena je i njihova psihološka struktura, te metode usvajanja znanja, koje se koriste kod čujuće djece, za njih nemaju, ili imaju vrlo malu upotrebnu vrijednost. Zbog toga je u rehabilitacijskoj teoriji i praksi potrebno tragati za novim metodama, programskim modelima, testovnim materijalima, i istraživanju učinkovitosti tih metoda u učenju govora i jezika kod slušno oštećene populacije.

U ovom udžbeniku su pored općih znanstvenih, teorijskih i praktičnih zakonomjernosti, vezanih za nastavni predmet Rehabilitacija slušanja i govora, opisane anatomske i fiziološke osnove slušnog organa i organa za govorenje, te bitne karakteristike oštećenja sluha, načini komunikacije, edukacije i rehabilitacije u odnosu na opće karakteristike slušno oštećenih osoba. Opisana je komunikacija gluhih i nagluhih kao determinanta rehabilitacije, rehabilitacija slušanja kao determinanta učenja govora i jezika, govor i jezik kao determinanta komunikacije i govorno-jezička edukacija kao determinanta rehabilitacije. Istaknut je značaj programiranja u rehabilitaciji slušanja i govora, a opisana je i nova, paradigmatično-pragmatična metoda u govorno-jezičkoj rehabilitaciji gluhih i teško nagluhih osoba. Sa znanstvenog aspekta, programiranje dinamičkih rehabilitacijskih sadržaja, ima ili može imati određeni izravni znanstveni doprinos u psihološkom razvoju gluhe i teško nagluhe populacije. Razvojem gluhe osobe, otvara se mogućnost regulacije odnosa na relaciji gluha osoba-društvo i obrnuto. Rezultati istraživanja o upotrebi programiranih dinamičkih rehabilitacijskih sadržaja su pokazali značajna pomaknuća na poboljšanju jezičke kompentencije i kvalitete u komunikaciji gluhih i teško nagluhih osoba sa čujućim svijetom, a dinamički metodski pristupi u govorno-jezičkoj edukaciji gluhe i nagluhe djece, omogućavaju lakše učenje svih sastavnica govora i jezika, u prvom redu fonologije i morfologije, a zatim semantike, sintakse i gramatike jezika čujuće zajednice. U cilju uvođenja efikasnijih, za gluhe i nagluhe učenike lakših načina usvajanja govorno-jezičkih znanja i vještina, nameće se potreba za uvođenjem programiranih rehabilitacijskih sadržaja učenja govora i jezika na računaru, koji pored edukacijske rehabilitacije omogućavaju i govorno-jezičku samoedukaciju. Također se nameće potreba za uvođenjem ''pisma za gluhe'', koje kao sredstvo komunikacije služi gluhima i teško nagluhima u njihovoj međusobnoj komunikaciji, te može pomoći u ovladavanju govorno-jezičkim kodom zajednice u kojoj žive. Djelo je namijenjeno studentima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Odsjeka za Logopediju i surdoaudiologiju, stručnjacima različitih profila u praksi, i drugima, koji na bilo koji način participiraju u edukaciji i rehabilitaciji gluhe i nagluhe djece. Djelo je udžbenik, vodič sa konkretnim smjernicama u izučavanju problema rehabilitacije slušnih, govornih i jezičkih smetnji, kod osoba kod kojih su takve smetnje izražene.